U pripremama za Božić značajno mjesto zauzima sijanje pšenice. U hrvatskoj tradiciji ona se sijala za sv. Barbaru (4.12.) i na sv. Luciju (13.12.), dane koji su nekad smatrali prvim danom božićnog doba.
Sveta Barbara je jedna od adventskih glasnica, koja nam naviješta Božić
Blagdan Sv. Barbare u sebi sadrži neka folklorna obilježja tipična za božićno vrijeme. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija i zazeleni se do Božića (drugdje se ovaj običaj veže uz dan Sv. Lucije), ide se u ophodnje djece po selu, uz darivanje i blagoslivljanje. U nekim su krajevima manje grupe djece ujutro obilazile selo od kuće do kuće, recitirajući prigodnu pjesmu, koja se ponavlja i za božićnih ophodnji, a ukućani su ih darivali jabukama, sušenim voćem ili sitnim novcem. Upravo zbog toga i ne iznenađuje podatak da za Svetu Barbaru ponegdje u puku postoji naziv Mali Božić.
Spomendan svete Barbare značajan je i u Slavoniji, pa je tako još uvijek ponegdje običaj, da susjedi u rano jutro jedni drugima odlaze u čestitare, ovako se međusobno blagoslivljajući: “Hvaljen Isus! Čestitam vam Sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!” Domaćin bi na to odgovorio: “Živ i zdrav i ti bio!”, a onda bi se počastili domaćom kobasicom.
Povijest
Prema predaji, Barbara je rođena u 3. stoljeću u Egiptu, današnjem gradu Ono na području grada Kaira. Otac joj je bio bogat i ugledan poganin, trgovac purpurom, koji je iz silne ljubavi prema kćeri i pretjerane brige da ju netko ne oženi i odvede od obiteljske kuće, odlučio sazidati za kćer raskošnu kulu s dva prozora i postavio čuvare koji su budno pazili da joj se tko ne približi. Ona je pak saznala za kršćanstvo i ono ju je zaintrigiralo pa se obratila pismom Origenu, poznatom crkvenom ocu, a ovaj joj je uputio svećenika Valentina, preobučena u liječnika, koji ju je tajno poučavao u vjeri i kasnije krstio. Osnažena iskustvom ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, naredila je radnicima, dok joj je otac bio odsutan, da probiju u zidu još jedan otvor i naprave treći prozor, a s nakanom da ju oni stalno podsjećaju na otajstvo Presvetoga Trojstva. Također je dala da se na vratima ureže križ.
Kad se otac vratio s puta, saznavši da se preobratila na kršćanstvo, razbjesnio se i predao je vlastima. Djevojka je bila podvrgnuta velikim mukama, a na kraju joj je vlastiti otac odrubio glavu. Kad se vraćao kući počela je velika grmljavina, pa ga je pogodila i ubila munja. Zbog toga se svetu Barbaru smatra zaštitnicom od nevremena i gromova, zaštitnicom rudara, vatrogasaca i dobre smrti. Seljaci ju zazivaju za nevremena da ih zaštiti od groma i vatre, a u ratovima su sv. Barbaru u pomoć zvali i artiljerci.
Izvor: narod.hr
