24. je prosinca – Badnjak, dan prije Božića, kada se slavi rođenje Isusa Krista. Tradicionalno se u narodu obilježava bogatim blagdanskim stolom, danas uz post, kićenjem bora i darovima za najmlađe. Čisti se kuća, peku kolači, a nekada se unosila i slama, na kojoj bi se djeca igrala pod stolom, tražila skrivene jabuke, orahe ili bombone. Badnjak je također ime za drvo koje se pali na ognjištu taj dan, a vjeruje se da vatra ukućanima donosi mir i dobro.
Nadalje, na sam Božić se u atmosferi obilja očekuje poseban gost – “položaj”. To je posebno odabran i pozvan, ugledan i zdrav čovjek koji će svojim dolaskom prenijeti zdravlje i dostojanstvo u kuću. Iako su neki običaji nestali, dio tradicije i dalje se čuva i prenosi na mlađe naraštaje.
I dani poslije Božića također imaju svoje značenje i tradiciju koja dolazi uz njih. Pa tako, na blagdane svetog Stjepana i Ivana, čestitao se imendan istoimenim osobama pjevanjem božićnih pjesama. Zatim dolazi Blagdan nevine dječice ili Šibarjevo. Sam naziv govori da su se ljudi na taj dan šibali. Ujutro rano bi se ubrale svibove grane i jedni druge bi tukli po nogama s riječima „Živ bil, zdrav bil!“ Činilo se to i zbog zdravlja djeteta i u spomen na pomor nevine dječice od cara Heroda.
