Na garešničkom području i dalje se pojavljuju divlje deponije otpada. Manje ih je nego prije, čemu doprinose brojne mogućnosti odvajanja i besplatnog odlaganja raznih vrsta otpada. Plaća se samo odvoz komunalnog otpada u zelenim kantama, a sve ostalo je bez naknade, uz mogućnost dovoza u reciklažna dvorišta, izdvaja garešnički komunalni redar Željko Rebrović.
– Mogućnosti za odlaganje ima, jedno je reciklažno dvorište u gradu, drugo na Johovači, gdje se otpad može dovesti i besplatno zbrinuti, što možda neki i ne znaju, osim plastike i papira, staklo, tekstil i drugo. Nešto se očisti i kroz Zelene čistke. Smanjeno je odlaganje u prirodi, ali se tu i tamo stvori nekakva deponija – kaže Ž. Rebrović.
Neodgovorni pojedinci i dalje odlažu otpad u šumama, uz ceste i potoke, čime narušavaju izgled i zagađuju okoliš. Do sada je otkriveno više počinitelja, koji su nakon upozorenja očistili smeće iza sebe. Stoga komunalni redar Rebrović apelira na svijest građana da takvo što ne čine, već da otpad adekvatno zbrinu.
– Odvajajte otpad na kućnom pragu, odlažite u kante ili ga dovezite u reciklažno dvorište. U protivnom, svi bi trebali reagirati i tako raditi da čuvamo okoliš koji je sve više zagađen- zaključuje komunalni redar.
Nažalost, divlja odlagališta ponovno se pojavljuju u Brestovačkoj šumi, kako svjedoče mještani. Iako je odvoz dobro organiziran, problem je u ekološkoj svijesti, kaže mještanka Marica Balen, učiteljica u mirovini koja je kroz svoj posao uvijek naglašavala važnost očuvanja okoliša.
– Bacaju smeće uz put između Staklene i Ulice 30. svibnja u Garešničkom Brestovcu iako Komunalac odvozi svaki tjedan, mjesečno još papir i plastiku, što je dobro organizirano, ali što to vrijedi kad nema ekološke svijesti kod ljudi. Na kraju Staklene, na okretištu, svašta je odbačeno, i građevinski materijal, a pored ceste u šumi dosta je najlonskih vreća, plastike i kutija, na određene razmake – otkriva M. Balen.
Ostaje vjerovati da ime nade za čovječanstvo, kako bi uz sve veće mogućnosti za zbrinjavanje bilo što manje otpada u prirodi, a što više čistog okoliša, koji ostavljamo djeci u nasljeđe.
