Danas je blagdan Svete Barbare. Smatraju je zaštitnicom od nevremena i gromova, zaštitnicom rudara, vatrogasaca i dobre smrti. Seljaci ju zazivaju za nevremena da ih zaštiti od groma i vatre, a u ratovima su Svetu Barbaru u pomoć zvali i artiljerci. Sveta Barbara jedna je od adventskih glasnica, koja nam naviješta Božić.
A u pripremama za Božić značajno mjesto zauzima sijanje pšenice. U hrvatskoj tradiciji ona se sijala na Sv. Barbaru ili na Sv. Luciju, 13. prosinca, dane koji su se nekad smatrali prvim danom božićnog doba. Božićna je pšenica simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Svojim izgledom daje zelenilo i nadu usred zime.
Blagdan Svete Barbare u sebi sadrži neka folklorna obilježja tipična za božićno vrijeme. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija i zazeleni se do Božića, ide se u ophodnje djece po selu, uz darivanje i blagoslivljanje. U nekim su krajevima manje grupe djece ujutro obilazile selo od kuće do kuće, recitirajući prigodnu pjesmu, koja se ponavlja i za božićnih ophodnji, a ukućani su ih darivali jabukama, sušenim voćem ili sitnim novcem. Upravo zbog toga i ne iznenađuje podatak da za Svetu Barbaru ponegdje u puku postoji naziv Mali Božić.
Spomendan Svete Barbare značajan je i u Slavoniji, pa je tako još uvijek ponegdje običaj, da susjedi porane i jedni drugima odlaze u čestitare, ovako se međusobno blagoslivljajući: “Hvaljen Isus! Čestitam vam Sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrijebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!” Domaćin bi na to odgovorio: “Živ i zdrav i ti bio!”, a onda bi se počastili domaćom kobasicom.
fotografija: Wikipedia- Wenceslas Hollar
