Mala mjesta kriju velike talente i umjetnike. Da je tome tako svjedoči i primjer samozatajne Marije Obrovac iz Hercegovca. Ova vrijedna kreativka upustila se u izradu jaslica te izradila čitavo dvometarsko „božićno selo“ u kojem su svoje mjesto, prigodno, našle i jaslice.
Dekoracije su je uvijek privlačile svojom ljepotom, stoga joj nije bilo teško odlučiti se na takav pothvat kada je uhvatila malo slobodnog vremena, kaže. Samouka je, iskušava tehnike, a pri izradi različitih dekoracija vodi se samo maštom te slijedi ideje koje joj se javljaju tijekom izrade.
„Inače već dosta dugo izrađujem tako nešto. Ovo su već četvrte jaslice, ali prve u stiroporu, inače sam radila u drugim materijalima. Stiropor je kao materijal dosta lakši za obradu u odnosu na materijale s kojima sam prije radila kao što je cement. Jedino što sam pri rezanju stiropora neprestano morala imati uključen usisavač jer sitni komadi padaju posvuda. Pri izradi nisam imala neki posebni alat i pomagala pa sam stiropor izrezivala običnim nožem, a za neke sam dijelove koristila i lemilicu s različitim nastavcima. Znala sam i neke alate poput odvijača malo ugrijati na plinu ako sam trebala nešto probušiti. Pri tome naravno treba biti dosta pažljiv i brz jer bi se stiropor mogao rastopiti pri velikoj temperaturi“, otkriva nam umjetnica razvojni put ovog projekta.
Da bi ovo „božićno selo“ zasjalo u punom sjaju, bili su potrebni mjeseci rada i truda: „Stvarno ne znam točno reći koliko mi je vremena bilo potrebno za izradu jer nisam sve radila odjednom. Otprilike bi to bilo oko dva mjeseca po dva sata dnevno, nekada manje, nekada više“. Ipak, Marija ne žali za uloženim vremenom kada vidi rezultate svoga rada.
Osim božićnih, ova umjetnica i inače izrađuje raznolike ukrase, radi decoupage te oslikavanje na bocama. Sve je to rekreativno – kada joj proradi mašta da si truda i provede ideju u djelo. I puno su toga njene ruke izradile, ali najveći projekt, u koji uloži najviše vremena i sati rada, su „božićna sela“, kaže i dodaje: „Božić je obiteljski blagdan i ovaj moj rad mi lijepo dočara božićni ugođaj, pogotovo uz unuke kojima je to interesantno“. Unuci su ujedno nadahnuće i iako su još mali, zanima ih što baka stvara: „Lijepo im je to, gledaju, ali pažljivi su. Malo dodirnu, ali ništa ne potrgaju. Brzo nađu neku novu zanimaciju“.
Cijenu upuštanja u ovakav pothvat teško je procijeniti. „Zaista je teško reći, ne znam niti otprilike. Materijal i dodatne elemente sam kupovala u više prilika. Neke ukrase koristim i kasnije za nešto drugo, tako da sam ponešto već i imala od prije. Također, pomagala kojima sam se koristila upotrebljavam i inače, tako da nije sve nužno kupljeno za izradu ovih jaslica“, poručuje Marija Obrovac.
Kako su ovo već četvrte izrađene jaslice, nameće se pitanje gdje su završile prethodne. Iskoristivi dijelovi se sele u nove, odgovara: „Bude mi žao baciti nešto u što sam uložila toliko vremena i truda, no često radim i s prirodnim materijalima. Primjerice, znala sam raditi s mahovinom koja s vremenom izgubi svoj prirodni izgled i počne se trusiti. Nisu te jaslice onda ružne, ali nisu ni onakve kakve bi trebale biti. Tada sačuvam neke dijelove koje mogu ponovno koristiti, a ono čime nisam zadovoljna bacim pa radim iznova“, kazala je ova vrijedna žena. Tako je i za sljedeću godinu u najavi nadogradnja ovog ili izgradnja novog „božićnog sela“.
Naposljetku, ovu smo originalnu umjetnicu upitali izrađuje li neke ukrase za prodaju. „Ne radim ništa za prodaju, nikada mi nije palo na pamet unovčiti ovo što radim. Sve radim izričito za sebe i za svoju dušu. Meni je ovo hobi kojim se bavim kada imam slobodnog vremena. Kada bih prodavala, bila bih vremenski ograničena do kada što mora biti gotovo, a onda to više nije opuštajući hobi, nego obveza“, zaključuje Marija Obrovac dok priprema i razrađuje nove kreativne ideje.
