Dan nakon Božića, katolički vjernici obilježavaju blagdan sv. Stjepana, prve osobe koja je podnijela mučeničku smrt zbog vjere u Isusa Krista.
U samim crkvenim početcima, sv. Stjepan Prvomučenik bio je jedan od sedmorice đakona koji je posvuda naviještao evanđelje. Tako je razbjesnio moćnike jer su se oko njega okupljali obraćeni Židovi koji su prihvatili kršćanstvo. Stoga su ga lažno optužili da je govorio protiv Mojsija i Boga te su ga izbacili iz grada i kamenovali do smrti. No, čak ni tada, sv. Stjepan ih nije proklinjao, nego je zazivao: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”
Tako je sv. Stjepan dokaz da postoje ljudi koji su spremni umrijeti za ideale te je uzor vjernicima u oprostu i molitvi za neprijatelje. U kršćanskoj se ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći koji drži palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci te kamen ili knjigu u drugoj. Štuje ga se kao zaštitnika đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
Prema tradicionalnim hrvatskim običajima, toga se dana odlazi u posjet rodbini, prijateljima i susjedima kako bi se čestitao Božić te proslavio novi početak. A prilika je to i za čestitati imendan svima onima koji nose ime Stjepan, Stipe, Stijepo, Stipan, Štefan, Štefica, Štefanija, Kruno, Krunoslav, Krunoslava…
