Danas slavimo svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije te Isusovog zemaljskog oca i hranitelja.
Nazivaju ga šutljivim svecem, a evanđelja ga prikazuju kao tesara ili drvodjelju. Koliko je bio važan za hrvatski narod govori činjenica da ga je Hrvatski sabor 1687. godine proglasio zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. Također se taj dan u Hrvatskoj obilježava i kao Dan očeva.
Svetoga Josipa povezuju sa šumom – nazivaju ga šumski svetac ili mu u vjerovanjima dodjeljuju ulogu zaštitnika šume. Prema pojedinim predodžbama, sv. Josip 19. ožujka obiđe svako stablo u šumi i u njega, udarajući čekićem, unosi vegetaciju. S time neki mještani povezuju pucketanje stabala što se čuje u to doba godine. U vezi s ovim vjerovanjem postoje i izreke: „Sv. Josip drvo kuca, od drveta kora puca“ ili „Sv. Josip kuc, drvo puc“. Nadalje, s ovim se vjerovanjem povezuje i zabrana dolaska u šumu na spomendan sv. Josipa, 19. ožujka, jer bi tada na čovjeka mogla pasti kakva grana i ozlijediti ga. Vjerovanje je potkrijepljeno i pričom o čovjeku na kojega je zbog nepoštovanja ove zabrane pala suha bukova grana i ubila ga.
Josipovo je također bio dan s kojim prestaje sječa stabala koja se nastavlja nakon Miholja, tj. nakon otpadanja lista. Sveti Josip bio je omiljen svetac naših predaka. Utjecalo mu se u mnogim nevoljama, a najviše mu se molilo za blaženu i svetu smrt.
Svim Josipima, Josipama, Jožama i ostalim inačicama ovog imena želimo od srca sretan imendan, a svim očevima sretan Dan očeva!
