Danas slavimo blagdan Svih svetih. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga.
U tradicijskoj kulturi blagdan Svih svetih današnje značenje dobio je u razdoblju od IX. do XI. st. Mnogi su blagdan Svih Svetih smatrali prvim Božićem.
U našoj široj okolici ispred mjesne crkve igraju se kola, dok u nekim krajevima zvona zvone čitave noći. U Badljevini kod Pakraca prije 1. studenog u mnogim su se domaćinstvima izrađivali vijenci koji su se na Dan mrtvih stavljali na grobove najbližih. Ruže za vijence izrađivane su od raznobojnoga papira. Ostali dijelovi vijenca popunjavani su najčešće bršljanom koje ne bi brzo venulo. Bršljan se povezuje sa smrću i besmrtnošću. To je zimzelena biljka koja simbolizira vjernost i vječnost. Toga je dana cijela obitelj odlazila na groblje, polagala vijence i cvijeće i palila svijeće. Uz molitvu i šutnju odavala se zahvalnost svima onima kojih više nije bilo među živima. Svako je domaćinstvo palilo u kući svijeće koje su gorjele duboko u noć.
Kako kaže etnologinja Slavica Moslavac, Sisvete, Sesvete ili Svi sveti je dan kada se ide mrtvima u pohode. Obilaze se grobovi najbližih kao i rodbine, susjeda i prijatelja. Desetak dana uoči Sisveta uređuju se grobovi, a dan uoči priređuje se vrbova šiba, borovnica, zimzelen i breberika. Pletu se vijenci na šibe, ukrašavaju živim cvijećem, najčešće sisveticama ili krizantemama i mašnama od krep ili rugovog papira. Mašna na vijencu za dijete je bijele boje, za mlade crvena, a za starije plava. Na Sisvete ujutro tako složeni vijenci nose se i polažu ili na groblje ili se stave na drvene križeve. Tada su se palile i svijeće kao i dan kasnije, tj. na Dušni dan. Od hrane polagane su samo crvene jabuke.
