Sutra slavimo blagdan svetog Martina, u narodu znano kao Martinje!

Foto: Wikipedija

Martin je bio sin rimskog tribuna u Savariji, današnji Sambotel u Mađarskoj. Djetinjstvo je proveo uz oca u jednom vojnom garnizonu u Paviji. Protiv njegove volje, unovačili su ga u carsku gardu. Usred zime, našao se pred vratima grada Amiensa u Galiji te susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Nemajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: “Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.”

Legenda kaže da kad je umro tamošnji biskup, odlučeno je da novi postane Martin. No kako je bio skroman i samozatajan, kad su došli po njega, sakrio se među guske. Otuda običaj da se za Martinje jede upravo pečena guska.

Bio je izabran za biskupa grada Toursa te posvećen 370. godine. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«. Naslijedio ga je sv. Grgur iz Toursa, koji je napisao djelo i dao podići baziliku posvećenu njemu.

Kao biskup, Martin se prihvatio evangelizacije među Galima, na dobrotvorne akcije, na smirivanje duhova unutar Crkve, na otpor protiv uplitanja građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio blizu siromašnima i progonjenima. Imao je protivnika i u redovima klera.

Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo i Virje u Hrvatskoj.

U bitci kod Kisega između malobrojnih hrvatsko-mađarskih snaga predvođenih Nikolom Jurišićem protiv mnogobrojne turske vojske, žene i djeca su molili sv. Martina za pomoć i uskoro su turski vojnici pobjegli videći konjanika s plamenim mačem.

Vjerovanja i običaji o sv. Martinu sadrže elemente tradicija pojedinih naroda, elemente drevnih mitologija kao što su rimska i keltska dok su kršćanski momenti možda najmanje zastupljeni.

Narodni običaj je za Martinje jesti pečenu gusku i mlince, i naravno, sve to zaliti dobrim vinom. Ovaj blagdan “krštenja vina”, odnosno pretvaranja mošta u mlado vino, obilježava se upravo 11. studenog jer je na taj dan 397. godine pokopan sveti Martin.

Od zrelih plodova grožđa do čaše ukusnog pića, vino prolazi cijeli ciklus pripreme. Možda najzanimljivija, a svakako najveselija etapa toga puta je Martinje.

Martinje je običaj krštenja vina koji se još od 17. stoljeća njeguje u mnogim dijelovima Hrvatske. Veselo društvo sredinom studenoga okuplja se u vinogradima domaćina i u svojevrsnom obredu uzima uloge sudca, biskupa, kume i kuma vina kako bi se krštenje izvelo prema protokolu.

Tom prigodom šaljivim se “molitvama” tzv. litanijama, zaziva boga vina da u narednoj godini domaćinima osigura obilje kobasica, rebaraca i drugih mesnih delicija, zajedno s litrama dobrog vina. Jednako tako “molitvama” se pokušavaju otjerati prazne posude, razbijene čuture, mrazovi i ostale nepogode koje bi ljude ostavile gladnima i žednima. Cijeli obred krštenja začinjen je, naravno, i bogatom trpezom.

Martinje je kao manifestacija posebno važna u Moslavini, ali i cijeloj središnjoj Hrvatskoj, posebice u kajkavskim krajevima koji obiluju vinogradima.

U našem kraju, sveti je Martin zaštitnik župe i općine Velika Trnovitica. Župna crkva u Velikoj Trnovitici nekad je nosila ime  “Ecclesia sancti Martini de Twuiski”, što bi značilo “Crkva svetog Martina u trnju”. Prema narodnoj predaji, građena je još u 12. stoljeću, a s njezinim imenom je povezano i ime sela.

I za kraj donosimo još nekoliko činjenica vezanih za vino:

• Stručnjaci kažu kako se karakteristike vina ne mogu prepoznati dok je ono mlado već svoj karakter dobiva s vremenom.

• Znanstvenici tvrde da je ljubav prema ispijanju vina zapisana u genima.

• Crno vino štiti zube od karijesa jer usporava razmnožavanje bakterija, a znanstvenici su otkrili kako stariji ljudi, koji su kroz život umjereno ispijali crno vino, imaju zdravije zube.

• U vinu se nalaze mnogi vitamini i minerali koji su važni za organizam. Neki od njih su vitamini B1, B2, B6, B12, C te minerali željezo, kalcij, kalij, magnezij…

• Bijelo vino ide uz piletinu i morske plodove, dok je crno bolje uz crveno meso, divljač itd. Uz laganu tjesteninu ili jaja odlično idu suha bijela ili rose vina, a uz povrće lagana bijela.

• Italija i Francuska su najveći proizvođači vina na svijetu, svaka proizvodi preko 50 milijuna hektolitara godišnje.

• Svaki Talijan prosječno popije 50 litara vina godišnje, a Hrvat otprilike 28 litara.

Svim Martinima i Martinama čestitamo sutrašnji imendan! 

Nema postova za prikaz