Dan nakon Božića, katolički vjernici obilježavaju blagdan sv. Stjepana, prve osobe koja je podnijela mučeničku smrt zbog vjere u Isusa Krista. Sveti Stjepan Prvomučenik bio je jedan od sedmorice đakona koji je posvuda naviještao evanđelje, a oko njega su se okupljali obraćeni Židovi koji su prihvatili kršćanstvo. To se moćnicima nije svidjelo, pa su ga lažno optužili da je govorio protiv Mojsija i Boga te su ga izbacili iz grada i kamenovali do smrti, a on je i tada zazivao: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sveti Stjepan dokaz je da postoje ljudi koji su spremni umrijeti za ideale, stoga je on postao uzor vjernicima u oprostu i molitvi za neprijatelje. U kršćanskoj se ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći koji drži palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci te kamen ili knjigu u drugoj. Štuje ga se kao zaštitnika đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
Prema tradicionalnim hrvatskim običajima, toga se dana odlazi u posjet rodbini, prijateljima i susjedima kako bi se čestitao Božić te proslavio novi početak. Također, prilika je to i za čestitati imendan svima onima koji nose ime Stjepan, Stipe, Stijepo, Stipan, Štefan, Štefica, Štefanija, Kruno, Krunoslav, Krunoslava…
