Mrki, jedan od tri psa ljubimca obitelji Kramarić iz Stare Plošćice u Općini Ivanska početkom mjeseca je „nestao“. Znalo se i dosad događati da nađe načina otići iz dvorišta kad osjeti „ljubavni zov“ ženke u susjedstvu, kaže vlasnica Katica. Ipak, ovaj put je nešto bilo drugačije. Nije ga bilo više dana te su već krenuli u potragu, ali je vrlo brzo stigao telefonski poziv iz Veterinarske stanice u Bjelovaru; Mrki je u Mađarskoj, u Szigetváru. Kako je bio čipiran, lako su otkrili otkud je i čiji, kontaktirali kolege u Hrvatskoj, nakon čega su sin Josip i snaha Antonija sjeli u auto i otišli po njega. Volonteri iz okolice Pečuha, koji su brinuli o njemu, ispričali su ovu priču i na Facebooku i svrstali je pod nazivnik „čudo iz Hrvatske“. Dobili su dojavu da pas drhti ispred zgrade u Szigetváru, zamolili ljude da pomognu.
„Mnogi su prošli pored njega, možda povrijedili, a on je samo ležao, drhtao i čekao svoju sudbinu“, pišu. Na apel se odazvao sam gradonačelnik, dr. Péter Vass, inače veterinar po struci i odveo ga na pregled u ambulantu, gdje se priča počela raspetljavati. Volonteri, koji su brinuli o njemu, nazvali su ga Sirius, jer ih je asocirao na lik iz filma, Sirius Black, i dodaju da im se u tih desetak dana uvukao pod kožu. Nije ni čudno, jer iako je veći rastom, ovaj mješanac star pet godina, velika je zaigrana maza u obitelji Kramarić u Staroj Plošćici. To su potvrdili i oni koji su ga spasili; „Isprva se plašio nas, automobila, svijeta, svega. Ispostavilo se da je to slatki, nježni pas koji čezne za ljubavlju, a mi smo mu je pružili. Kad su vlasnici javili da dolaze po njega, bili smo i sretni i tužni, jer smo ga zavoljeli“, dodaju. Laknulo im je kad su vidjeli kako Mrki reagira, a koliko je pas voljen uvjerio ih je sam Mrki veseljem i mahanjem repa čim je ugledao sina vlasnika koji je iz Velike Trnovitice odmah po dojavi krenuo na put.
„Plakao je i mahao repom svom snagom i sretno ga pratio do automobila. Ipak, prije nego je ušao, okrenuo se pogledao nas zahvalno, vratio se po još jedan dodir i pozdrav“, zaključuju u objavi Szazi Radóné, Radó Roland i Anita Rajczy, koja je do zbrinjavanja satima bila uz psa, pazila ga, pokrivala i hranila. U nastavku ističu da im je posebno drago što su bili dio ove predbožićne priče sa sretnim završetkom.
Iako ostaje pod upitnikom, na kraju je zapravo je nevažno kako je i zašto Mrki dospio oko 150 kilometara dalje, u drugu državu, jer najvažnije je da je sada, nakon desetak dana izbivanja, u svom dvorištu, na svoje i veselje vlasnika.