„I, evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20)
Draga braćo i sestre, svi poštovani ljudi dobre volje!
Uskrs je svetkovina koja vraća na same početke, dublje od ljudskih uvida, i seže dalje od onoga što čovjek može vidjeti i predvidjeti. Hrvatska jezična baština za tu stvarnost rabi riječ »otajstvo«.
Otajstveno je ono što objavljuje smisao, ono što je skriveno i do čega se dolazi Božjim darom, a ne nekim vještinama i umijećima. Kršćanska vjera u svom središtu ima otajstvo Isusa Krista, Božje otajstvo koje je vjekovima bilo skriveno, naslućivano, željno iščekivano, da bi se konačno objavilo u utjelovljenoj Božjoj Riječi, u muci, smrti i uskrsnuću Božjega Sina.
Početna tuga, razočarenje, nedoumice i strah Isusovih učenika, rezultirala je ubrzo radošću, optimizmom i svjetlom uskrsnog jutra, jer je Gospodin uskrsnuo i raskinuo sve verige straha, besmisla i tuge.
Zato Isus i nas potiče da vjerujemo u Njegovo uskrsnuće, da ga naviještamo drugima i da se radujemo, jer sam nam kaže da će biti s nama do svršetka svijeta. Isusovo uskrsnuće je pobjeda nad smrću i sigurna nada svakom čovjeku da zlo i smrt neće imati posljednju riječ, već život i radost. Bog iz ljubavi prema čovjeku utjelovljenjem postaje čovjek i prolazi zemljom čineći dobro. Evanđelja o tome donose izvješća, kao i o vrhuncu ljubavi Božje za čovjeka u Isusu Kristu koji za spas ljudi prihvaća muku i smrt na križu. Poniženjem na križu, smrću i ukopom pokazuje dokle je sve sposobna ići ljubav Božja. Isusov je grob, već u nedjelju ujutro nakon Velikog petka, ostao prazan. Uskrsnuo je! Živ je! Jer nije bilo moguće da smrt njime vlada. I smrt je uništena. Izgubila je svoju moć.
To je naša nada u kojoj uočavamo i smisao svojim ljudskim patnjama i životnim križevima. Živimo u izazovnim vremenima za sve nas, jer se ljudi udaljuju od Boga, misleći da na temelju svojih intelektualnih dostignuća mogu bez Boga, ali vidimo da takav stav života, donosi muku i tjeskobu, strah i nerazumijevanje i ne prihvaćanje svih, osim sebe.
Bilo koja zajednica, građena na tvrdoći srca, ne može opstati. I bilo koji čovjek koji nije htio naučiti opraštati, koji nije prihvatio da ga Bog dodirne oproštenjem, ne može biti sretan. To su ljudi koji pristaju biti bez mjerila, šireći razornost privida o pravednosti koja nije usidrena u Bogom, prožetu ljudskost. Blago zajednici i čovjeku koji je naučio primati dar. Oproštenje i milosrđe najljepši su izdanak sa stabla ljubavi. Milosrđe je odraz Uskrsnuća, prilika da se upozna vlastita slabost, ali i Boga koji nas prihvaća. To nipošto ne znači previdjeti grijeh. Upravo suprotno. Milosrđe gradi zajedništvo i solidarnost, uči dijeliti s drugima, obnavlja odnose, njeguje osjetljivost za potrebe bližnjih i nikako ne pristaje na nasilje.
Kršćanin je stoga ovome svijetu radost, putokaz miru, sreći, životu poput onome Isusa Krista. Ta, uzalud ne kažemo da je kršćanin – drugi Krist.
Želimo i mi obasjani snagom i ljepotom uskrsne radosti, širiti jedni prema drugima ljubav, mir, radost, prihvaćanje, razumijevanje, a odbacivati mržnju, nasilje, klevetu i osuđivanje, kako bismo doista bili Kristovi i potpuno ispunjeni i radosni.
Neka nam Uskrsli Krist bude u svemu putokaz prave ljubavi i mira i zaštita u nestabilnim vremenima, u kojima želimo kao vjernici biti nositelji dobra i nade, jer se ne bojimo, On je s nama u sve dane do svršetka svijeta.
Neka Vam je svima sretan i blagoslovljen Uskrs, dan Kristove pobjede i našeg rođenja za nebo!
Srdačno Vas u Gospodinu pozdravlja vlč. Dejan!
