Danas je blagdan svete Lucije, zaštitnice ratara, duhovnih i tjelesnih slijepaca, lađara, staklara, pisara, krojača i vratara. Njeno ime dolazi od latinske riječi lux, što znači svjetlost. Od toga dana, nakon dugih, tamnih, zimskih noći sunce je sve jače i toplije. To je nagovještaj Božića, što se odražava i u životu, pa su s time povezani i neki običaji u narodu.
Jedan od najpoznatijih je sijanje pšenice, što se radi na blagdan svete Barbare ili devet dana kasnije, upravo na blagdan svete Lucije. Izgled iznikle pšenice nagovještava kakva će žetva biti nagodinu. Pučkih običaja ima još.
Nakon sv. Lucije dani postaju dulji, a ostaje 12 dana do Božića. Običaj je bio da se svaki dan do Božića zapisuje kakvo je vrijeme, a svaki dan, redom, predstavlja jedan mjesec u idućoj godini.
Na svetu Luciju djevojke su na dvanaest papira napisale muška imena, a trinaesti su ostavile prazan. Preklopljene papiriće držale su u posudi ili ispod jastuka te svaki dan bacale u vatru po jedan, ne pogledavši ime koje na njemu piše. Na Badnjak su otvarale zadnji papirić. Ako je na njemu pisalo ime, vjerovalo se da će se za tog momka iduće godine udati. Ako je pak papirić bio prazan, iduće godine neće biti svatova.
Mnoštvo je običaja i narodnih vjerovanja vezano baš uz ovu sveticu pa su se tako u nekim krajevima umjesto na svetog Nikolu, djeca darivala na svetu Luciju.
Svim Lucijama, Lucama i Svjetlanama želimo sretan imendan!
