Kad u dobru i zlu prevališ zajedno i u paru, put od pola stoljeća, onda to nije mala stvar. Takvu obljetnicu, u krugu obitelji i prijatelja, svečano su u restoranu „Breza“ obilježili Marija i Niko Babić iz Garešnice, u koju su iz Vojvodine doselili početkom 1992. godine. U Garešnici su ih prihvatili, saživjeli su se s ovom sredinom, a kroz život su radili i zajedno gradili i stvarali.
Nije bilo lako, nastavlja Niko, ali kad pogleda svoj život, ponosan na troje djece i dvoje unučadi, kaže da je, ne samo sretan, nego presretan čovjek. A sve je počelo namigivanjem na jednom plesnjaku, kad u se on i Marija zagledali i ostali zajedno više od 50 godina.
„Nismo dugo čekali, ubrzo smo se vjenčali, nakon što sam joj prvi put namignuo u seoskom domu gdje su se održavale igranke, okupljali se mladi, plesalo se. Kako se prilazilo? Ha, malo pogledaš jedno drugo, malo- tamo, malo-‘amo, malo se nasmiješ, namigneš, daš neki znak“, kaže uz osmijeh.
„Nije to k’o sad, kad se mladi prvo dugo dopisuju preko mobitela, pa se tako upoznaju, pa tek onda zaljubljuju. Prije je bilo neko drugo vrijeme“, dodaje Niko.
„U braku je važno međusobno poštovanje. Ne treba se odmah ljutiti za svaku sitnicu, ne treba se odmah nakon prve svađe rastajati. U konačnici, svi mi griješimo. Stoga treba znati i praštati, međusobno se slušati i razumjeti i brak će biti uspješan. I dugotrajan“, nastavlja kad je upitan za recept za dugotrajni brak. „Znate što? Mi se inače kroz život dosta uzajamno slušamo, dogovaramo. Tako smo i gradili, tako smo i stvarali. Kad smo doselili, kretali smo od početka. Nije bilo lako, bilo je dana na rubu gladi, ali hvala Bogu, danas imamo svega. Kuće smo popravili, zemlje pokupovali, djecu odškovali, pomogli oko unučadi i mogu reći danas sam sretan čovjek. Ne sretan, nego presretan“, zaključuje emotivno na kraju.
